Posljednji dan školske godine održana je priredba i svečana podjela nagrada učenicima osmih razreda koji su svih osam godina školovanja prošli s odličnim uspjehom te učenicima koji su postigli značajne uspjehe. Prigodne nagrade i priznanja uručila im je ravnateljica škole Ankica Krnjajić Magdić uz riječi ohrabrenja i podrške za nastavak školovanja.

U glazbeno - kulturnom programu učenici su predstavili tradicijske pjesme, plesove i dječje igre, plesali zumbu, svirali i pjevali. Po prvi puta nakon duže pauze nastupili je Tamburaška skupina naše škole. Učitelji koji su učenike pripremili za nastup su: Lucija Gašparić, Mateja Gavranović Vujić, Ljiljana Sigur, Andrea Gavranović Dolački, Ljiljana Sigur, Nikolina Furlan Sučec, Anamaria Glatki i Pina Žilić. Program je vodila učenica osmog razreda Vanja Šabić koju je pripremila učiteljica Jelena Keserović. Učenici osmih razreda simbolično su izašli na pozornicu uz stihove pjesme Ratka Zvrke: Tvoja staza.    

 

Oproštaj od osmaša

Click to read this book, made with Book Creator

https://read.bookcreator.com

Nagrađeni učenici koji su svih osam godina prošli s odličnim uspjehom su: Petar Duspara, Lana Čolić, Ewa Vidović, Ivano Čavić, Mateo Filipović, Elizabet Segedi, Borna Ugarković, Klara Autischer, Luka Tomić, Juraj Cvar, Marija Ema Gregec. 

Program je završen pjesmom Dajem ti srce koju su zajednički izveli pjevački zbor, učenici osmih razreda i solisti: Nina Cvjetković, Nicole Pezić, Paula Vadlja i Lucija Žugaj.

Čuj, kad ti je jako teško,

Kad te nešto strašno muči

I kad ti je stvarno tijesno

Na ulici i u kući,

Daj, odmahni lijevom rukom,

Daj, odmahni desnom rukom,

I odlučno, čvrsto kreni

Za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema.

To će biti tvoja staza.

Tko zna što ti sutra sprema

Taj tvoj put bez putokaza,

Al znaš: to je tvoja cesta

Što nekamo ipak vodi

I da na njoj nema mjesta

Za drugoga.

Zato brodi!

Ako nekad ipak negdje

Na lud kamen zakoračiš,

Pa kad glavom o tle tresneš

Nemoj zato da se smračiš,

Već, molim te, junak budi,

Ko da ništa bilo nije,

Pa nastavi svojom cestom

Još oštrije nego prije.

A kada ti je zbilja dobro,

Kad pomisliš da si snažan,

Smiri malo svoju snagu

I nemoj da se praviš važan.

I nastavi svojom cestom,

Niti lijevo, niti desno.

Po širokom hodaj usko,

A napni se kad je tijesno.

I jednog ćeš dana stići

Na kraj samo tvoga puta.

Tog ćeš časa možda biti

Bez cipela i kaputa,

Al ćeš znati što si, tko si

I koliko zbilja vrijediš.

Da si Netko samo zato

Što jedino put svoj slijediš.